Faruk
Ovo moje ludo srce nikad nije znalo da slaže i da sakrije
Umri prije smrti, govore mi ljudi, dok još nije prekasno. Jer kad tijelo zadrhti, zamagle se puti pa sve postane opasno
Ljubav je slijepa i luda, ne zna za Boga ni suda, al’ lijepo pjeva i lijepo dušu odjeva. Ako me ikada sretneš, ne stavljaj ruke na lice, stavi smijeh i stare razglednice
Eh, da je tuga snijeg, da se do jutra otopi, mogao bih i ja konačno kad oči zatvorim da se ne umorim… Eh da je tuga brijeg, pa da je vjetar ogoli, ja ne bih mogao ni tad, ko što ne mogu ni sad, da te prebolim
Dobro je kad u životu za nešto se boriš, rukama stvoriš. Dobro je kad u životu, nekoga voliš, neko te voli. Dobro je kad u životu neko te sluti, ti nekoga slutiš, ali je najbolje kad u životu imaš nekog s’ kim mozeš ovako da šutiš
Ostavi me danas, ostavi me juče, ostavi me moja vilo bilo kad… Ostavi me sutra il’ nekog novog jutra, samo me ne ostavljaj sad.
Nisi mogla, nisi mogla ni u snu tako nešto da zamisliš, to nisi pisala ni pod razno. Da bi jedno, da bi jedno mjesto s’ tvoje strane jastuka, zauvijek moglo ostati prazno
Laku noć moja mala barbiko, džaba sve, al’ ja sam na te navik’o, usnama slučajno, ali srcem beskrajno
Kad čovjek voli ženu, piše joj pjesme i čuva straže… Kad čovjek voli ženu, na sve je spreman osim da joj kaže
Koliko sam puta umro, a ti me oživjela, koliki sam pijanac bio a ti me otrijeznila. Kakve su vatre gorjele a ti ih gasila, na kakvom sam bio dnu a ti si me spasila
Moj je život Švicarska, skoro pa savršen, k’o blistavi brilijant vještom rukom izbrušen. Imam sve što poželim, samo jedno ne – da me neko bar na tren voli zbog mene
Evo ti sve i suze i smijeh, samo me ne zovi na grijeh… Evo ti sve, za čim ja mrijem, samo me ne zovi na grijeh
Tužno sam ptiče slomljenih krila, za posmatrače, tako sam čudan. U snu se može, svemogući Bože, sve osim jedno, ostati budan
Usvakoj bašti raste po jedna ruža, i svako ima nekog da mu ruke pruža… I ja imam tebe, ružo moja, tebe jednu, sto nespokoja
Smijehom strah pokrijem uvijek, kad otkrijem da si sretna, daleko od mene ma nek’ si dobro, nek’ ruža ne vene kad venem ja
Sve je laž, samo pusta laž, što se oko nas u krug vrti… Sve je laž, samo pusta laž, sve je laž osim smrti
Umri prije smrti, govore mi ljudi, dok još nije prekasno. Jer kad tijelo zadrhti, zamagle se puti pa sve postane opasno
Ljubav je slijepa i luda, ne zna za Boga ni suda, al’ lijepo pjeva i lijepo dušu odjeva. Ako me ikada sretneš, ne stavljaj ruke na lice, stavi smijeh i stare razglednice
Eh, da je tuga snijeg, da se do jutra otopi, mogao bih i ja konačno kad oči zatvorim da se ne umorim… Eh da je tuga brijeg, pa da je vjetar ogoli, ja ne bih mogao ni tad, ko što ne mogu ni sad, da te prebolim
Dobro je kad u životu za nešto se boriš, rukama stvoriš. Dobro je kad u životu, nekoga voliš, neko te voli. Dobro je kad u životu neko te sluti, ti nekoga slutiš, ali je najbolje kad u životu imaš nekog s’ kim mozeš ovako da šutiš
Ostavi me danas, ostavi me juče, ostavi me moja vilo bilo kad… Ostavi me sutra il’ nekog novog jutra, samo me ne ostavljaj sad.
Nisi mogla, nisi mogla ni u snu tako nešto da zamisliš, to nisi pisala ni pod razno. Da bi jedno, da bi jedno mjesto s’ tvoje strane jastuka, zauvijek moglo ostati prazno
“Zaljubljene samo Bog razumije.”
“Sve do te bude imalo ja se ne plašim nimalo, ja se ne plašim nikoga osim svakoga.”
“Da li ti išta znači ako čuješ da dolazim u tvoj grad?”
“Zaboravi da sam te ikada volio ludo.”
“Ja imam tebe ružo moja. tebe jednu, sto nespokoja.”
“Kad sve ovo bude jučer…”
“Nama je ljubav lozinka.”
“Pusti suzu, daj mi znak.”
“Da još nije prestalo, da nikad neće prestati.”
“Šta ti značim ja, samo komad prošlog vremena.”
“Džaba sve, ali ja sam na tebe navikao.”
“Vidi ovu zvijezdu, vidi ove ostvarene želje.”
“Ovo kino snova zovu fantazijom.”
“Noge kao da žure, željne avanture.”
“Na vrhu uvijek ima mjesta, ako se krene sa dna.”
“A ne misli da pijem, ja to ne smijem.”
“Ne, nisam ti rekao sve. Jednostavno nisam imao snage za to.”
“Neke se noći naprosto dogode, neke te oći do smrti pogode.”
“Al’ neka se vrata preteško otvore, neke se riječi još teže izgovore.”
Eldina Tulic
Add comment