Eldina Tulic
Glupan koji je postao svjestan da je glupan nije više glupan.
Jednoga se bojim: ne biti dostojan svojih patnji.
Kada se djevojačko srce sažali, razumije se da je to najopasnije za samu djevojku.
Kako god živio – samo da živiš.
Koliko je ljudi koji ne misle sami, nego žive od misli koje su izmislili drugi.
Ljubiti nekog čovjeka znači vidjeti ga tako kako ga je Bog zamislio.
Mladost je čista već samim tim što je mladost.
Na cijelom svijetu zasigurno nema naroda koji bi se toliko tužio na svoju sudbinu, poniženje, stradanje, mučeništvo, kao što su Jevreji. Pomislio bi čovjek da doista nisu Jevreji ti koji gospodare u Evropi, upravljaju berzama, politikom, moralom jedne države. A što bi bilo da u Rusiji nije tri miliona Jevreja nego Rusa, a Jevreja osamdeset miliona? Šta bi bilo od Rusa? Ne bi li ih odmah pretvorili u robove? I još gore: ne bi li im i kožu ogulili? Ne bi li ih posve iskorijenili, uništili?
Nastojim voljeti život više od njegova smisla
Nekoga je bolje imati među neprijateljima nego među prijateljima.
Ništa na svjetu nije teže od iskrenosti i nema ništa lakše od laskanja.
Oni koji znaju da govore, govore kratko.
Podla duša, oslobodivši se jarma, sama ugnjetava.
Pohvala je uvijek čedna, laskanje zaudara na lakejstvo.
Postoji srdačnost koja se povjerava svima i svakome, ne računajući na zlobne podsmjehe. Takvi su ljudi uvijek ograničeni jer su spremni da sve najvrijednije izvade iz srca i polože pred prvoga na kojeg naiđu.
“Moć je data samo onima koji se usude da se sagnu i podignu je. Samo jedna stvar je bitna, samo jedna – biti u stanju da se usudiš”.
“Čovek je sklon nabrajanju svojih nevolja, ali nikada ne nabraja svoje radosti. Kada bi ih nabrojao onako kako to one zaslužuju, uvideo bi da svako ima dovoljno sreće u životu.
“Ako si uspešan u nečemu ili će te kopirati, ili će ti zavideti, ili će te mrzeti”.
“Niko se nije vratio da živi u prošlosti. Zato ne misli na prošlost, gledaj samo u budućnost”.
“Ako si se uputio prema cilju i putem počeo zastajkivati da kamenjem gađaš svakog psa koji laje na tebe, nikada nećeš stići na cilj”.
“Kada je bogatstvo izgubljeno – ništa nije izgubljeno, kada je zdravlje izgubljeno – skoro sve je izgubljeno.
“Prikrivate li bilo čim prljavštinu, ona ipak ostaje prljavština”.
“Onaj ko sam sebi laže, najlakše se vređa”.
“Ako pri svakoj prijateljskoj usluzi odmah na zahvalnost misliš, onda nisi darovao, već prodao”.
“To je misterija ljudskog života, da stare tuge vremenom, postepeno, prerastu u mirne radosti”.
“Svi ideali sveta ne vrede suze jednog deteta. Nikad ništa ne preduzimajte dok vas drži bes”.
“Čovjek je misterija: ako provedeš svoj cijeli život pokušavajući ga skontati, ne reci da si protratio svoje vrijeme. Ja se zaokupljam ovom misterijom, jer želim da budem čovjek.”
“Stepen civiliziranosti nekog društva se može prosuditi posmatrajući njegove zatvore.”
“Kad bi mi iko mogao dokazati da je Krist van istine i da istina zaista isključuje Krista, ja bih preferirao ostati sa Kristom nego sa istinom.”
“Novac je skovana sloboda, i zato je deset puta draži čovjeku kojem nedostaje slobode. Ako novac zveči u njegovom džepu, on je napola utješen, iako ga ne može potrošiti. Ali novac se uvijek i svugdje može potrošiti i zabranjeno voće je najslađe od svih.”
“Najmudriji od svih, po mom mišljenju, je onaj koji, barem jednom mjesečno, nazove sebe budalom – nešto što kod današnjih ljudi gotovo nikad ne viđamo.”
“Najbolja definicija čovjeka je: biće koje se kreće na dvije noge i nezahvalno je.”
“Druga polovina čovjekovog života se sastoji od ničeg drugog osim navika koje je stekao u prvoj polovini.”
“Ako želiš da te drugi poštuju, važna stvar je da poštuješ sam sebe. Jedino samopoštovanjem ćeš potaknuti i druge da te poštuju.”
“Zar je zbilja nemoguće dodirnuti kockarski stol bez da se u istom trenutku zaraziš praznovjerjem?”
“Napraviti novi korak, izgovoriti novu riječ, to je ono čega se ljudi najviše boje.”
“Bol i patnja su uvijek neizbježni za veliku inteligenciju i duboko srce. Zaista veliki ljudi moraju, uvjeren sam, da imaju veliku žalost na Zemlji.”
“Bolje je biti nesretan i znati najgore, nego biti sretan u raju budala.”
“Izumitelji i genijalci su uvijek smatrani ništa boljim od budala na početku svojih karijera, a često i na kraju.”
“Manjak originalnosti, po cijelom svijetu, od pamtivjeka, se uvijek smatrao glavnom kvalitetom i preporukom za aktivnog, učinkovitog i praktičnog čovjeka.”
“Na našoj zemlji možemo da volimo samo s patnjom i kroz patnju. Ne možemo da volimo drugačije, i ne znamo za nikoju drugu ljubav. Želim patnju da bih volio. Želim, žudim, ovog trenutka, da poljubim sa suzama zemlju koju sam napustio i neću, ne prihvatam život na nikojoj drugoj!”
Čovjek se samo stradanjem penje na visinu.
Da bi se postupalo razumno – malo je imati samo razum.
Jedna je pamet dobra, dvije su još bolje.
Jednoga se bojim: ne biti dostojan svojih patnji.
Ne bojte se grijeha svoga, čak iako ga spoznate, samo ako se kajete, a Bogu ne stavljajte uvjete.
“Bijaše to ona tačka dugo susprezanog gnjeva na kojoj gnjev napokon izbija, kad glavni pokretač postaje neodgodiva borba, neodgodiva potreba da se što prije okomi na nekoga.”
“Priviđenja izazvana hašišom, opijem ili vinom, vrijeđaju razum i nagrđuju dušu, nenormalna su i lažna.”
“… smješkajući se onim neuljudnim smiješkom kojim se posve bezobzirno i nehajno kadšto izražava ljudsko zadovoljstvo zbog nedaća bližnjih.”
“Svaka ruska nezgoda i nedaća izaziva u njega smijeh, samo što ga ne ushićuje. On mrzi narodne običaje, rusku historiju, sve. Tu kivnost na Rusiju neki su naši liberali, sve donedavno, smatrali, tako reći, pravom ljubavlju prema domovini i dičili se time kako tobože vide bolje od drugih kakva treba da bude ta ljubav; ali sad su već postali otvoreniji pa su se počeli stidjeti čak i riječi ljubav prema domovini, čak su i sam taj pojam protjerali i izbacili kao nešto štetno i bezvrijedno.”
“Uvijek se bojim da svojim smiješnim držanjem ne kompromitiram misao i glavnu ideju. Ne znam činiti prave geste. Uvijek činim suprotne geste, a to izaziva smijeh i ponizuje ideju. Nemam ni osjećaja za mjeru, a to je ono glavno; to je čak ono najvažnije… Znam da je najbolje da sjedim i šutim. Kad se uzjogunim i ušutim, djelujem čak vrlo mudro, a uz to još i razmišljam. Ali sad je bolje da govorim. Progovorio sam zato što me vi tako lijepo gledate; baš vam je divno lice!”
“Ne treba nas zabrinjavati ni pomisao da smo smiješni, nije li tako? Jer, to je istina, smiješni smo, lakoumni, imamo loše navike, dosađujemo se, ne znamo gledati, ne shvaćamo, ama, svi smo mi takvi, i vi, i ja, i oni! Valjda se ne vrijeđate što vam tako u lice govorim da ste smiješni? A ako je tako, zar niste onda dobra građa? Znate, po mom mišljenju, katkad je čak i dobro biti smiješan, pa i bolje je: ljudi lakše mogu oprostiti jedan drugome, lakše se i pomire; ne može se ipak odjednom sve shvatiti, ne može se početi odmah od savršenstva! Da bismo postigli savršenstvo, treba najprije mnogo toga ne shvaćati! A ako prebrzo shvatimo, možda i nećemo dobro sve shvatiti.”
“…kad je, na primjer, neka neminovna propast, onda vam se najedared prohtije da sjednete i da zažmurite i čekate: nek bude što će biti!” “
” Ljudi se žene za ljubav novca, a novac ipak ostaje kod žene.”
Svemu ima granica, koju je opasno prekoračiti, jer kad je prekoračiš, ne možeš više nazad.
Što god je korisno čovječanstvu, to je i plemenito.
Što je vlast veća, to je strašnija njena upotreba.
Tajna čovječjeg života nije u tome da samo živi, već u tome zašto živi.
U srcu koje iskreno ljubi ili ljubomora ubija ljubav, ili ljubav ubija ljubomoru. Sasvim suprotno biva sa strašću.
Uništite moje želje, izbrišite moje ideale, pokažite mi nešto bolje i ja cu poći za vama.
Velikodušno srce može se zavoljeti iz samilosti.
Za čovjeka nema ništa primamljivije od slobode njegove savjesti, ali ni nista teže.
Zaljubiti se ne znači voljeti. Čovjek se može zaljubiti i mrzeći. (Braća Karamazovi)
Bože, čitav minut blaženstva. Pa zar je to malo, makar i za čitav život čovječji. (Bijele noći)
Da, kad smo nesrećni, mi jače osjećamo i nsreću drugih; osjećanja se ne razbijaju, usredsređuju se … (Bijele noći)
Uvreda je laž samome sebi o svojoj veličini.
Ako raj nije u samom tebi, nikad nećeš ući u njega.
